Prva je kolera bila 1846. godine, kako sam čuo. U to vreme bilo je srpsko groblje gdi je danas sanatorijum doktora Riste Jeremića. Kako je svaki dan bivalo mrtvaca, išle su žene i pratile do groba svoje mrtve, te su plakale, naricale i kukale. Muški konak Tuzle Mahmud-paše bio je gdi je danas Okružna oblast. Pošto on nije mogao slušati kad se nosi mrtvac ispred njegova konaka, zovne ljude iz varoši i zabrani im kopati se na takozvanom Popincu, i dade im više njegova Trnovca prazno mjesto zvano Mioci. Ljudi njega zamole, ako je moguće, da pričekaju dok koji čovjek, ili žena, star umre, te njega prvog da ukopaju u novo groblje. I tako umre nekakav Mićan, i jedna djevojka, te ljudi obadvoje iznesu i prvog Mićana ukopaju, a posije djevojku. I danas imade svijeta pa reče onome mjestu gdje je danas groblje Mićanovac.

Za poznavanje Tuzle u  osmanskom periodu nezaobilazni su radovi dr. Adema Handžića istaknutog orjentaliste. U nastavku njegova biografija...

Rođen je u Tešnju 4. maja 1916. godine. Osnovno školu je završio u rodnom mjestu a u Sarajevu Gazi Husrev begovu medresu 1935. godine. Nakon završetka medrese završio je Višu islamsku šerijatsku školu. Po završenom školovanju stupio je kao pripravnik u Šerijatskom sudu u Tešnju gdje je ostao do kraja 1942. godine. Kako je dobio stipendiju "Aleksander von Humboldt Stiftung" radi nastavka studija orjentalistike 1942. godine napustio je službu pripravnika te nastavio studije na Orijentalnom institutu Univerziteta u Beču gdje je pet semestara slušao predavanja turkologa Janskog i Koflera. Po završetku Drugog svjetskog rata i povratka u domovinu radio je u privrednim preduzećima i državnim institucijama u Doboju do 1951. godine. Iste godine, primljen je u Orijentalni institut u Sarajevu kao asistent osmanista. Nakon tri godine imenovan je u stručnog saradnika. U tom zvanju je ostao šest godina a 1955 godine izabran je za višeg stručnog saradnika. Doktorirao je 28. januara 1970. godine na katedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i odmah je izabran u zvanje višeg naučnog saradnika. U oktobru 1975. godine imenovan je u najviše naučno zvanje, naučnog savjetnika Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Ivo Pilar rođen je u Zagrebu 1874. godine gdje je završio pučku školu i Klasičnu gimnaziju. Nakon toga, u Beču je završio jednogodišnji kurs na Visokoj školi za svjetsku trgovinu te je upisao i studij prava na kojem se specijalizirao za nacionalnu ekonomiju i sociologiju. Predavanja je slušao i  u Parizu na  «École de droit-u» a 1899. godine u Beču je promovisan u doktora nauka. U Beču je izvjesno vrijeme radio u svojstvu advokata "Dioničkog društva željezne industrije". Na ovom položaju zadržao se godinu dana kada se vratio u Hrvatsku u kojoj je boravio vrlo kratko jer je 1900. godine dobio posao advokata Zemaljske banke u Sarajevu.

Kao praški i ljubljanski student iz vremena najžešće borbe za evropsku modernu u arhitekturi bio je i njen najistaknutiji predstavnik u svom gradu u periodu između dva svjetska rata. Objekti koje je projektovao kao što su zgrade Općtine (na trgu), osnovnih škola "Pazar" i "Centar", robna kuća "Elma", Trobegova kafana, (kafana "Lovac" preko puta muzičke škole), "Most sa kipovima", fontana na Slanoj banji i niz stambenih i poslovnih zgrada, nose snažan pečat tih novih shvatanja.

Izvjesno vrijeme rukovodio je i Vatrogasnim društvom u Tuzli u kome je osnovao duvački orkestar.

Iako su njegova djela za Tuzlu od velikog značaja,  njegov rad i život u Tuzli nije dovoljno istražen.

Preuzeto iz: Dragiša Trifković. Tuzlanski vremeplov V, Tuzla 1997, str. 127

Dragocjene putopisne bilješke o Tuzli, ostavio je Svetozar Boroević u djelu Durch-Bosnien Illustrirter Fuhrer auf der K.K Bosna-Bahn und der Doboj-Siminhan. – Wien 1887.

Između ostalog o Tuzli je zapisao: „ Donja Tuzla je grad, sjedište okružnog i općinskog ureda, kao i sjedište grčko-pravoslavnog mitropolite, ima 7.190 stanovnika, od čega 5.171 muhamedanaca (muslimana), 1.072 pravoslavaca i 795 katolika, službu pošte i telegraf, garnizon i više gostionica. Donja Tuzla smještena je na obje obale Jale, preko koje se nalaze tri mosta.